a on se kumirima njihovim prikrade, pa reče: "Zašto ne jedete?

Šta vam je, što ne govorite?" –

i krišom im priđe desnom rukom ih udarajući,

pa mu narod trkom dođe.

"Kako se možete klanjati onima koje sami klešete?" – upita –

"kad Allah stvara i vas i ono što napravite?"

"Pripremite za njega lomaču" – povikaše – "pa ga u vatru bacite!"

I htjedoše ga na muke staviti, ali Mi njih učinismo poniženim.

"Idem onamo gdje mi je Gospodar moj naredio" – reče – "On će me kuda treba uputiti.

Gospodaru moj, daruj mi porod čestit!" –

i Mi smo ga obradovali dječakom blage naravi.

I kad on odraste toliko da mu poče u poslu pomagati, Ibrahim reče: "O sinko moj, u snu sam vidio da te trebam zaklati, pa šta ti misliš?" – "O oče moj" – reče – "onako kako ti se naređuje, postupi; vidjećeš, ako Bog da, da ću sve izdržati."

I njih dvojica poslušaše, i kad ga on čelom prema zemlji položi,

Mi ga zovnusmo: "O Ibrahime,

ti si se Objavi u snu odazvao; – a Mi ovako nagrađujemo one koji dobra djela čine –

to je, zaista, bilo pravo iskušenje!" –

i kurbanom velikim ga iskupismo

i u naraštajima kasnijim mu spomen sačuvasmo:

"Nek je u miru Ibrahim!"

Eto tako Mi nagrađujemo one koji dobra djela čine,

a on je, doista, bio rob Naš, vjernik,

i obradovali smo ga Ishakom, vjerovjesnikom i čovjekom dobrim,

i blagoslovili smo i njega i Ishaka; a među potomcima njihovim ima vjernika i nevjernika očitih.

I Musau i Harunu smo milost ukazali,

pa i njih i narod njihov nevolje velike spasili

i pomogli im da pobijede,

i Knjigu im jasnu dali

i obojicu na Pravi put uputili

i u naraštajima kasnijim im spomen sačuvali:

"Nek su u miru Musa i Harun!"