Nūn. Tako Mi kalema i onoga što oni pišu,

ti nisi, milošću Gospodara svoga, lud;

ti ćeš, sigurno, nagradu neprekidnu dobiti,

jer ti si, zaista, najljepše ćudi

i ti ćeš vidjeti, a i oni će vidjeti,

ko je od vas lud.

Gospodar tvoj dobro zna onoga koji je s puta Njegova skrenuo i On dobro zna one koji su na Pravome putu,

zato ne slušaj one koji neće da vjeruju,

oni bi jedva dočekali da ti popustiš, pa bi i oni popustili,

i ne slušaj nijednog krivokletnika, prezrena,

klevetnika, onoga koji tuđe riječi prenosi,

škrca, nasilnika, velikog grješnika,

surova i, osim toga, u tuđe pleme uljeza,

samo zato što je bogat i što ima mnogo sinova,

koji govori, kad mu se ajeti Naši kazuju: "To su samo naroda drevnih priče!"

Na nos ćemo Mi njemu biljeg utisnuti!

Mi smo ih na kušnju stavili, kao što smo vlasnike jedne bašče na kušnju stavili kad su se zakleli da će je, sigurno, rano izjutra obrati

a nisu rekli: "Ako Bog da!"

I dok su oni spavali, nju od Gospodara tvoga zadesi nesreća

i ona osvanu opustošena.

A u zoru oni su jedni druge dozivali:

"Poranite u bašču svoju ako je mislite obrati!"

I oni krenuše tiho razgovarajući:

"Neka vam danas u nju nikako nijedan siromah ne ulazi!"

I oni poraniše uvjereni da će moći to provesti,

a kad je ugledaše, povikaše: "Mi smo zalutali;

ali ne, ne – svega smo lišeni!"

Ponajbolji između njih reče: "Nisam li vam ja govorio da je trebalo na Allaha misliti!"

"Hvaljen neka je Gospodar naš!" – rekoše – "mi smo, uistinu, nepravedni bili!"

I onda počeše jedni druge koriti.